Kao što je već spomenuto makronaredbe se koriste da bi se automatizirali pojedini zadaci tj. npr. da za neki zadatak ne bi koristili opcije izbornika birajući ih mišem napravit ćemo jednostavnu makronaredbu koja će to učiniti za nas. No, postoje određeni zadaci koje nije moguće drugačije izvesti osim preko makronaredbi.

Sama makronaredba sastoji se od niza akcija koje nudi Access i koje korisnik ne mijenja već ih upotrebljava. Na raspolaganju stoji dovoljno akcija kod izrade aplikacije, a ako pak zatreba neka obrada koja kao akcija kod makronaredbe ne postoji na raspolaganju je Access Basic. Pojedina akcija može imati parametre koji određuju objekt nad kojim se akcija (makronaredba) izvodi. Akcija je zapravo instrukcija ( ali ne instrukcija Access Basic-a ! ) za npr. otvaranje tabele itd.

Postoji nekoliko različitih vrsta akcija:

Naprednije se makronaredbe kreiraju zadavanjem uvjeta od kojeg ovisi što će makronaredba raditi. Za najjednostavnije kreiranje uvjeta moguće se je poslužiti vodićem za kreiranje uvjeta. Uvjet može sadržavati operatore, identifikatore, funkcije, literale i konstante.

Operatori se koriste za izvođenje raznih operacija nad podacima. Mogu se primijeniti svi prije navedeni operatori ( uspoređivanja, da/ne operator, aritmetički, operator spajanja, operator raspona ( between ), kao (like) i dr. ).

Identifikatori označavaju formu, izvještaj, polja tabele, kontrolu ili pak osobinu ( polja ) nad kojim se obavlja neka od operacija.

Funkcije se koriste kada je potrebno vratiti neku vrijednost odnosno funkcija pribavlja neku vrijednost ( polja, promjenjive ) koju će koristiti neka druga funkcija, makronaredba i dr. Mogu se birati između onih koje nudi Access ( npr. za financijska izračunavanja ) ili pak se mogu kreirati vlastite funkcije u Access Basicu.

Literali mogu biti brojevi, tekst ( pod navodnicima ) ili datum ( omeđen ogradom - # ).

Konstante su vrijednosti koje se u toku izvođenja uvjeta ne mijenjaju.

Makronaredbe se mogu grupirati odnosno moguće je napraviti biblioteku makronaredbi. Tako je moguće napraviti grupu makronaredbi za formu ili izveštaj i kasnije ih koristiti u drugim formama ili aplikacijama. Dozvoljeno je izvođenje makronaredbe unutar makronaredbe, a može se koristiti petlja za ponavljanje izvođenja. Vrlo je korisna opcija praćenja izvođenja makronaredbe korak po korak čime se provjerava ispravnost makronaredbe te se u slučaju bilo kakve greške ova odmah uoči.

Makronaredbe koje se koriste unutar forme ili izvještaja bazirane su na tzv. događajima. Događaj je korak u izvođenju forme ili izvještaja za kojeg Access provjerava treba li izvesti kakvu radnju ( makronaredbu ). Događaji forme i izvještaja se razlikuju te ih ne treba poistovjećivati.