4. POVEZIVANJE I ULAGANJE OBJEKATA


Access kao i mnoge druge Windows aplikacije podržava povezivanje i ulaganje objekata ( OLE 2.0 - Object Linking and Embeding ). OLE omogućava integraciju objekata iz drugih aplikacija ( Windows i ne-Windows aplikacija ) s Access-om. OLE omogućava da se u formu, tabelu ili izvještaj ulože ili povežu razni objekti drugih aplikacija kao npr. slike, grafovi i sl.

Ulaganje objekata - kada se koristi opcija ulaganja objekata, objekt koji se ulaže pohranjuje se u Access bazu podataka, ali u formatu aplikacije u kojoj je i kreiran ( tako će se npr. slika iz Paintbrush-a pohraniti u .BMP formatu ). Ako se uloženi objekt želi promijeniti u Access-u pokrenut će se aplikacija iz koje objekt potječe.

Povezivanje objekata - objekt koji se povezuje ostaje u aplikaciji u kojoj je i kreiran tako da ga mogu koristiti ( povezivati ) i druge aplikacije. Kod povezivanja valja biti oprezan jer će svaka promjena na objektu ( u izvornoj aplikaciji ) rezultirati promjenom u aplikaciji s kojom je povezan.

Razlika između povezivanja i ulaganja objekata prikazana je na slici:

 

     

 

5. DINAMIČKA RAZMJENA PODATAKA

DDE (Dynamic Data Excange) je pravilo odnosno protokol za razmjenu podataka između aplikacija u Windows okruženju. DDE nije automatiziran tj. ne pokreće se kao npr. forma ili izvještaj već se koristi Access Basic programski jezik. To znači da je potrebno napisati kod liniju po liniju. Potrebno je napomenuti da je dinamička razmjena podataka moguća samo s onim aplikacijama koje je podržavaju. Zbog velike važnosti dinamičke razmjene podataka biti će objašnjene instrukcije preko kojih se ova i obavlja.

DDE se obavlja preko Access Basic-a i to slijedećim instrukcijama:

- DDEInitiate, DDEExecute - Access basic kao klijent

- DDEPoke, DDESend - koriste se za slanje podataka DDE poslužiocu

- DDE, DDERequest - koriste se za dobivanje podataka od poslužioca

- DDETerminate, DDETerminateAll - prekida dinamičku razmjenu podataka

Instrukcijom DDEInitiate započinje dinamička razmjena podataka. U njoj se kao parametri navode ime aplikacije ( ime izvršne aplikacije, ali bez nastavka .EXE npr. samo Excel ) te područje npr. područje unutar Excel-a.

Instrukcijom DDEExecute izvodi se komanda aplikacije s kojom se obavlja dinamička razmjena podataka npr. komanda Excela. Kao parametri navode se broj kanala ( taj broj Windows-i pridružuju aplikaciji s kojom se vrši DDE ) te komanda ( komanda iz nekog izbornika i dr. ).

Preko instrukcije DDEPoke šalju se podaci poslužiocu. Kao parametri navode se broj kanala kao i kod prethodne instrukcije, područje aplikacije ( npr. u Excel-u oznake za kolone npr. A1,B1 ) te podatak koji će se upisati u tu aplikaciju ( kolonu u Excel-u ). Valja dodati da je moguće prenositi samo tekstualne podatke.

DDESend šalje određen dio podataka poslužiocu. Može se koristiti za određivanja karakteristika ( properties ) kod nekih kontrola ( liste, kombiniranog unosa i dr. ).

DDE šalje zahtjev za podacima drugoj aplikaciji. Kao parametri navode se aplikacija, područje aplikacije te dio tog područja dok DDERequest šalje zahtjev za dijelom podataka koristeći kao parametre broj kanala i taj dio.

Kao što je već spomenuto instrukcijama DDETerminate te DDETerminateALL prekida se dinamička razmjena podataka odnosno zatvaraju se svi kanali preko kojih se vršio DDE.

U DDE-u Access može biti klijent ili poslužitelj. Kao klijent DDE vezu može uspostaviti u formi, upitu ili izvještaju, a kao poslužitelj podržava slijedeća područja:

- System ( izbornici itd. )

- ime baze podataka, tabele ili upita

- SQL naredbe